Više od petnaest godina bavi se opremom za slobodno ronjenje i podvodni ribolov, testirajući peraje, odijela i olovne pojaseve u stvarnim uvjetima mora.
Apneja, ili freediving, disciplina je koja objedinjuje nekoliko tehnika koje omogućuju istraživanje oceana i pomicanje osobnih granica. Ovaj članak detaljno opisuje tri glavne tehnike apneje: statičku apneju, dinamičku apneju i dubinsku apneju, kako u bazenu tako i na otvorenim vodama. Svaka tehnika apneje namijenjena je specifičnim profilima ronilaca na dah i zahtijeva posebne mjere opreza kako bi se prakticirala uz potpunu sigurnost.
Sportska apneja uključuje: statičku apneju i dinamičku apneju. Obje se mogu prakticirati u moru, kao i u bazenu.
Dinamička apneja podrazumijeva plivanje pod vodom vodoravno na što većoj udaljenosti. Postoje dvije natjecateljske kategorije: s perajama (DYN) ili bez peraja (Dynamic No Fins).
Kod statičke apneje, ronilac se mora uroniti u vodu i zadržati dah što je duže moguće, a cilj je izdržati koliko god može bez kisika pod vodom.
1. Statička apneja
Što je statička apneja?
Statička apneja je oblik freedivinga gdje ronilac na dah ostaje nepomičan, obično u vodoravnom položaju, i pokušava zadržati dah što je duže moguće. Ova se disciplina često prakticira u bazenu ili plitkoj vodi.
Kome je namijenjena statička apneja?
Idealna za početnike, ova vrsta apneje omogućuje upoznavanje s osjećajima hipoksije (nedostatak kisika) i hiperkapnije (nakupljanje ugljičnog dioksida). Ipak, iskusni ronioci na dah koriste je za razvijanje tolerancije na hipoksiju, poboljšanje opuštanja i vježbanje mentalne kontrole.
Oprema i trening za statičku apneju
Oprema za apneju svodi se na minimum:
- Odijelo za apneju za udobnost i sprječavanje pothlađivanja. Većina odijela za apneju izrađena je iz dva dijela s kapuljačom za idealnu termo zaštitu.
- Ronilačka maska ili naočale i Octopus štipaljka za nos; na roniocu je da pronađe konfiguraciju koja mu je najudobnija.
Pogledajte sve ronilačke maske
Trening se sastoji od odvajanja od vremena apneje, fokusirajući se na opuštanje i smirenost.
Postoje dvije faze u ovom ronjenju: easy going (opuštena faza) i struggle (faza borbe).
Tijekom prve faze, osjećamo se lagodno i udobno, odakle i naziv, ne osjećamo potrebu za disanjem. Zatim dolazi niz neugodnih kontrakcija tijekom kojih treba imati mentalnu snagu za otpor, kako bi se odgodio trenutak disanja.
Trajanje apneje postupno će se povećavati pod nadzorom trenera ili partnera kako bi se izbjegla sinkopa. Ideja je poboljšati toleranciju na razinu CO2, potaknutu ovim apnejama.
2. Dinamička apneja
Što je dinamička apneja?
Dinamička apneja sastoji se od plivanja pod vodom na što većoj udaljenosti zadržavajući dah. Može se prakticirati u bazenu (s perajama ili bez njih) ili u moru. To je dobar način za rad na propulziji, kao i na toleranciji na napor i CO2.
Kome je namijenjena dinamička apneja?
Dinamička apneja je dostupna roniocima na dah srednje razine koji već imaju određeno iskustvo. Zahtijeva vještine plivanja i dobru koordinaciju. U natjecanju, fizička i mentalna kondicija sportaša omogućuje im prelazak što veće udaljenosti.
Oprema i trening za dinamičku apneju
- Kao i kod statičke apneje, potrebno je nositi odijelo za apneju, ali odabir istog je ključan za optimalno klizanje.
- Ronilačka maska ili naočale pokazuju se kao izvrstan izbor, jer je vid potreban za okret. Peraje od stakloplastike ili karbona imaju prednost u ovoj disciplini, a u natjecanju prevladava monoperaja.
Konačno, Octopus štipaljka za nos i ovratni uteg kao balast omogućuju savršeno vodoravno plivanje bez potrebe za razmišljanjem o tome.
Trening se odvija jednako dobro izvan vode kao i u vodi. Naime, rad mišića i kardio vježbe potiču dobivanje snage, bez težnje za povećanjem mišićne mase.
Bit će potrebno izmjenjivati statičku i dinamičku apneju, praćene ventilacijom, sve pod nadzorom partnera.
Poboljšanje tehnike plivanja također je važno za bolje klizanje uz uštedu energije. Zagrijavanje, disanje i oporavak moraju biti dio vašeg treninga. Također je ključno postići minimalistički pokret dovoljan za nizanje bazenskih duljina ili izmjenu impulsa i klizanja.
Ova se apneja prakticira kako u bazenu tako i u moru, tijekom treninga.
U natjecanju, DYN označava dinamičku apneju s dugim perajama ili monoperajom, a DNF označava Dynamic no Fins (bez peraja).
Konačno, dubinska apneja smatra se kraljevskom disciplinom. Fascinira jer, izvan mitova, dokazuje da spajanjem fizičke kondicije i mentalne snage možemo zaroniti na dubine koje su nekad bile nezamislive i prkositi logici.
3. Dubinska apneja
Što je dubinska apneja?
Dubinska apneja, poznata i pod nazivom slobodno ronjenje ili zaron s konstantnom težinom, sastoji se od zarona na što veću dubinu zadržavajući dah. Ova se tehnika može prakticirati s perajama, monoperajom ili bez peraja.
Kome je namijenjena dubinska apneja?
Dubinska apneja rezervirana je za iskusne ronioce na dah koji imaju dobro vladanje tehnikama disanja, izjednačavanja tlaka i opuštanja. Zahtijeva izvrsnu fizičku i mentalnu kondiciju. To je također vrsta apneje koja pruža mogućnost istraživanja dubina oceana i promatranja morskog života.
Oprema i trening za dubinsku apneju
Budući da se trening može odvijati u bazenu ili u prirodnom okruženju, oprema varira ovisno o temperaturi vode.
- Prelazi se s kupaćeg kostima na odijelo za apneju iz dva dijela s kapuljačom, dovoljno toplo, ali ne previše debelo kako se ne bi povećala plovnost.
- Ronilačka maska namijenjena dubinama mora biti malog volumena, ali može se i bez nje. Često ronioci na dah preferiraju specifične naočale napunjene vodom kako ne bi stvarale vakuum i ne ometale vid. Vidljivost, s maskom ili bez nje, mora biti dovoljna za hvatanje pločice u pravom trenutku. Dihalica je opcija koju neki ronioci koriste za ventilaciju na površini.
- Octopus štipaljka za nos preporučuje se jer omogućuje izjednačavanje tlaka bez dodirivanja nosa, čime se izbjegavaju nepotrebni pokreti.
- Koristi se monoperaja ili duge peraje; obje su upotrebljive okomito (u bazenu) ili u dubini (bazen ili prirodno okruženje).
- Balast se mora izračunati unaprijed kako bi se postigla točka neutralne plovnosti, ovisno o dubini, i rasporediti između vrata i remena za utege.
- Ronilačko računalo je za ovu vrstu apneje neophodan pokazatelj za upravljanje vremenom, dubinom i oporavkom uz zvučne alarme.
- Sigurnost osigurava kabel pričvršćen na površini za bovu ili platformu, duž kojeg ronilac silazi. On je sam povezan sigurnosnom uzicom za kabel i spojen na protuuteg koji omogućuje izvlačenje u slučaju nužde. Uz kabel, vizualne oznake omogućuju roniocu orijentaciju, a na dnu, otežana ploča sprječava ga da ide dalje. Ponekad osvjetljenje upotpunjuje sve.
Pogledajte sve remene za utege
Jedno pravilo: biti savršeno obučen i informiran o rizicima te svladati tehnike izjednačavanja tlaka, sigurnosti i upravljanja kisikom. Na velikim dubinama, dušična narkoza, barotrauma i rizik od sinkope su veći. Vaš instruktor zadužen je za planiranje i osiguravanje vašeg ronjenja.
Na treningu kao i na natjecanju, tehnika mora biti savršeno izvedena kako bi se uštedjele rezerve energije. Ronilac udahne, izvede zaron, izjednači tlak u ušima, a zatim počinje silaziti polako plivajući, do točke neutralne plovnosti. Zatim silazi u slobodnom padu dok nastavlja izjednačavati tlak.
Izjednačavanje se vrši na tri načina: klasičnim Valsalva manevrom, Frenzel metodom ili BTV (dobrovoljno otvaranje Eustahijeve tube) ili Delonca metodom. Ova potonja nije dana svima.
Jednom kada se dosegne donja ploča, uspon se odvija duž kabela, palcem prema gore. To je kritičan trenutak, najpogodniji za gubitak svijesti, koji zahtijeva veliku koncentraciju i napor do postizanja točke pozitivne plovnosti koja će omogućiti uspon posljednjih metara u “eco” načinu rada.
Tijekom posljednjih metara uspona, natjecatelja prati sigurnosni ronilac kako bi izbjegao sinkopu. Jednom na površini, dobiva asistenciju i mora potvrditi da se osjeća dobro u roku od maksimalno 30 sekundi, dajući znak. Zatim slijedi vrijeme odmora.
Dubinska apneja uključuje različite discipline koje su:
• Konstantna težina (CWT): s perajama (CWT) ili bez peraja (CNF = Constant weight apnea without fins), ronilac silazi i izlazi uz pomoć ruku i/ili plivajući.
• Slobodno poniranje (FIM): bez peraja, ronilac silazi i izlazi povlačeći se duž kabela, isključivo snagom ruku.
• Promjenjiva težina (VWT): ronilac silazi pomoću otežanog utega i izlazi plivajući ili povlačeći se po kabelu.
• No Limits (NL): ronilac doseže velike dubine pomoću otežanog utega i izlazi uz pomoć padobran-bove.
Apneja objedinjuje nekoliko tehnika pod istim imenom, iako su vrlo različite i prilagođene različitim razinama iskustva i ciljevima.
Početnik ili iskusni ronilac, prvo morate naučiti svladati tehniku i ostati oprezni. Prođite kroz školu gdje će vam biti pružena obuka, koristite pravu opremu i vodite računa o svojoj sigurnosti poštujući potrebne mjere opreza. Svaka tehnika apneje – statička, dinamička ili dubinska – nudi jedinstvenu priliku za povezivanje s vodom i pomicanje vlastitih granica. Najvažnije je to činiti odgovorno i informirano, kako bi se zajamčilo obogaćujuće i sigurno iskustvo.
Želite znati više? Pogledajte naš cjeloviti vodič posvećen ronjenju na dah.
Podijelite ovaj članak
